Kako je sve počelo

ban knjige

ban video

ban foto

ban novine

ban prizn

ban gosti

Inspiracija za skupljanje starih sorti voća

Jedan sasvim neobavezan put sa prijateljem po Austrijskim planinskim selima i gradićima; bilo bi nemoguće neprimjetiti sa koliko ljubavi i osviješćenosti uređuju poljoprivredne površine bez obzira na konfiguraciju tla. Posebno me je dojmilo kako čuvaju svoje i do 100 godina stare nasade voća, bez obzira u kakvom je stanju pojedino drvo. Svaka suha grana je odstranjena, rupa sanirana, okoliš uređen, stoga nikakvo čudo da te stare voćke sav taj trud nagrađuju svojim potpuno ekološkim ljekovitim plodovima.

Ne treba se čuditi što kod njih seoski turizam cvijeta jer rade sve sa puno ljubavi i poštovanja, u zraku se osjeća simbioza čovjeka i prirode i ama baš nigdje mi se nije dogodio osjećaj držanja fige u džepu. Vraćajući se kući kroz Sloveniju vidjet ćete da i oni brinu o svom prirodnom nasljeđu doduše ne u toj mjeri ali zadovoljavajuće.

Pavao Kovačić

Stare sorte voća u Hrvatskoj

Došavši u Hrvatsku jednostavno sam dobio osjećaj grižnje savjesti i bilo me je sram da živim u tako ljepoj bogom danoj zemlji sa toliko puno zapuštenih površina i starih nasada, koji se svim silama bore za opstanak, bez obzira na to što ih njihovi gospodari više ne primjećuju i ne vole. Pošto sam po prirodi inovativna i radoznala osoba sa puno životnog iskustva pa i u području uzgoja i cijepljenja voća, a putujući cijelom hrvatskom u potrazi za ljekovitim biljem, sve više i više sam bio razočaran što još uvijek ima jako puno stabala koja vape za pomoći u očuvanje vrste. Ponekad, nećete vjerovati, na ogromnom stoljetnom stablu tjera par grančica koje čekaju da ih netko uzme i produži vrstu. Jednostavno nisam mogao ostati ravnodušan pa sam odlučio da pokušam spasiti koliko može pojedinac.

Hrvatska pripada malobrojnim zemljama koje imaju toliki broj sunčanih dana i gotovo idealne ekološke uvjete gdje se mogu uzgajati ogromne količine gotovo svih vrsta kontinentalnog i sredozemnog voća, u kojem je koncentrirana silna energija sunca. Voćnjaci su najveći rudnici najjeftinije tvornice vitamina, minerala i zdravlja. Pošto je čovjek živo biće, sasvim je prirodno da što više upotrebljava prirodnu hranu, a prije svega to je starinsko voće. Da je voće, a posebno jabuka od velike koristi dokaz je i to što se vijekovima nosi bolesniku kao milost, jer prava jabuka potiče rad mozga.

U narodu postoji poslovica "jedna jabuka na dan, doktor iz kuće van". Na žalost, u ova pomodna vremena nekako je moderno kupiti bananu, naranču ili neko slično voće koje je tretirano sa svim mogućim preparatima. Znano je da čovjek i znanost vijekovima vode bitku sa prirodom koja po ne znam koliko puta dokazuje da je starija, diktira i postavlja pravila života. Stoga smatram da je životno važno da se trgnemo i pomognemo koliko možemo.

Osobno sam počeo sa evindetiranjem i fotografiranjem starih nasada voćaka i njihovih plodova. Sakupljao sam plodove, raspitivao se od vlasnika, susjeda i drugih starijih ljudi kako se zovu, koliko su stara stabla, od kuda potječu, određivao debljinu, boju, oblik, sladore, kiseline i sve što se moglo saznati o dotičnoj vrsti, a i literatura je dosta pomogla.

Dosta sam saznao i od hvale vrijednih istinskih zaljubljenika u stare sorte voća, nisu učeni, nemaju doktorat, ali znanja itekako, to su ljudi sa dušom. Spomenut ću samo neke kao Horvat Stjepana iz Vrbovca, Ivana Pavlovića iz Stubice, Mladena Srneca iz Međimurja, Marka Turasa Iz Lipovljana, Vlade Bračkaja iz Koprivnice, ima ih još puno, samozatajnih, ali vrijednih. Na žalost ima i prepametnih koji misle da jedino oni znaju sve, ali na sreću u manjini su, pa nema veče štete.

Jako mi je drago što se stanje ljudi sa fakultetom promijenilo i ne mogu vam reči kako sam sretan što surađujem sa dipl. ing. Danijelom Čiček i predstojnikom Dr. sc. Predragom Vujević iz Hrvatskog Centra za poljoprivredu, hranu i selo, odjel voćarstva, kojima sam sa veseljem dao sve plemke koje su željeli, jer kod mene su sve voćke etiketirane, kao i sa gospođom iz Agronomskog fakulteta Dr. sc. Martinom Skendrović - Babojelić. Stvarno su dragi ljudi koji su potkovani znanjem, ali i vrijedno sakupljaju i znanja iz naroda. Da ne zaboravim i gospodina iz Veleučilišta gospodarstva Križevci dipl. ing. Dragutina Kamenjak, kojima sam donirao tridesetak sorti jabuka za njihove pokuse u voćarstvu. Kamo sreće da bi i drugi učeni ljudi krenuli njihovim stopama. Jako puno ljudi mi se javlja iz cijelog svijete, a pogotovo iz zemalja u okruženju, koji mi šalju i grančice da se zapomognem i produljim vijek ponekoj staroj sorti voća. Nebi bilo fer da ne spomenem i firmu Displantarium d.o.o. iz Starog Petrovog Sela i njezinog vlasnika Zvonka šporčića koji mi je drag i uvijek spreman pomoći.

Naš voćnjak

Voćnjak sa starim sortama jabuka, krušaka i drugog voća...

Dosad sam koliko sam mogao prešavši tisuće kilometara i obradivši komplet istočnu, sjevernu, zapadnu i srednju Hrvatsku ostali su mi  Istra, Lika i Jadran što planiram ove godine. Skupio sam preko 1000 vrsta starih sorti voća od kojih sam nacijepio oko 500 vrsta na podloge divlje jabuke i kruške. Matičnjak ću svake godine širiti i to tako dugo dok budem mogao. Isto tako sakupio sam i zavidan broj starih sorti trešnje, višnje, mušmule, murve, marelice, breskve, oskoruše itd. Na svu sreću, osjećam da sve više ljudi želi na svojim okućnicama saditi stare srte voća, koje ne treba špricati, tim ljudima moramo pomoći da dobiju ono što su imali njihovi preci (tu struka nije od koristi). To je prije svega bitno da tim ljudima omogućimo da imaju zanimaciju da pobjegnu od svakodnevnog stresnog života, posebno da umirovljenicima produžimo koju godinu života, da se osjećaju potrebitim, a na kraju da iza njih ostaje nešto što će svakim ubranim plodom podsjećati na njih.

Starinske sadnice su sadnice života i dar za generacije, stoga razveselite svoje bližnje i prijatelje, ako morate nešto podariti i teško vam se odlučiti jer sve već imaju, zašto bacati novac na nešto na što će se skupljati prašina, poklonite nešto jeftino, a da traje cijeli život i da vas svakodnevno podsjeća na taj dan. Skoro svatko ima 'ficlek' zemlje gdje može posaditi voćku života sa koje ćete iz godine u godinu brati brdo zdravih, sočnih ekoloških plodova. Svakome sam spreman iskreno pomoći sa svim svojim znanjem bez prikrivanja bilo kakvih informacija. Štitimo našu povijest i živimo zdravije. Jedan devedesetogodišnjak rekao mi je: "Sinek, voćku sadi kraj kuće jer zaklanja od sunca, žege, vjetrova i oluja, listovi čiste zrak, a korijen zemlju, pa tako čini ukućane zdravijim."

Ove godine krenuo sam u sakupljanje građanstvu manje poznatih voćnih sorti koje bi trebale biti otporne na razne boleštine. Uz pomoć prijatelja iz Hrvatske i drugih zemalja npr. Srbije, Dragana Vidića, Dragana Đorđevića, Dragana Jovanovića, Milorada Lejića, sakupio sam zavidnu zbirku od stotinjak šljiva, tridesetak marelica, bresaka, višanja, trešanja i raznih križanaca noviteta. Naime htio bi otkriti koje su to sorte otpornije na razne boleštine, da ih ne treba kemijski tretirati ili minimalno, a da su pritom ukusne. Što se pak tiče jabuka i krušaka tu ostajem dosljedan starom Hrvatskom voću, te ću i dalje ulagati sve u prikupljanje i matičenje starih autohtonih sorti.