Cijepljenje starih sorti voća osjetljiva je operacija koju si može svatko priuštiti. Pritom moraju biti ispunjeni neki uslovi.
Prvo poslu se mora pristupiti sa ljubavlju, pravovremeno i da pribor bude oštar i čist.
Drugo mora postojati podudarnost između podloge i plemke, u narodu se kaže da se može cijepiti koštica na košticu i tu su potpuno u pravu. Pa tako u koštičavo voće spada šljiva, breskva, marelica, trnina, čremsa, trešnja, višnja, drenak. U jabučasto voće spada jabuka, kruška, dunja, oskoruša, mušmula, glog. Jezgričavo voće je orah, lješnjak, pitomi kesten.
Nadalje na samom početku morate prihvatiti činjenicu da pravi cjepljar ne postajete u jednoj sezoni, treba dosta prakse da to postane rutina. Postoji mnogo načina cijepljenja, moglo bi se reći koliko cjepljara toliko načina, ja ću vam objasniti kako to ja radim.

OKULIRANJE – je način na koji samo jedno oko stare voćke prenesemo na podlogu. Po vremenu izvođenja razlikujemo svibanjsko okuliranje na budni pup (ja ga izvodim i od početka pa do kraja proljeća). Kod ovog načina pup se brzo probudi i u istoj se godini razvija mladica.
Polovicom srpnja i u kolovozu staro voće okuliramo na spavajući pup, no ponekad i početkom rujna a što ovisi o vremenskim prilikama. Kod ovog cijepljenja pup potjera tek idućeg proljeća. Osobno prije cijepljenja podlogu obrišem rakijom na visini oko 20 cm i očistim od izbojaka (možete cijepiti i na većoj visini kao i na granama ili debljem stablu radi popune) uzmem cjepljarski nož i urežem slovo T potom tupim krajem noža razmaknem koru, Zatim sa plemke izrežem oko sa peteljkom lista koju prikratim za polovicu potom umetnem uz pripremljeni urez i to 5 do 6 mm niže od gornjeg reza i povežete gumicom ili trakom. Pup sa peteljkom mora ostati slobodan. Kod uzimanja pupa važno je da se uzme sa malo kore. Nakon nekog vremena ako dodirnete peteljku i ona otpadne znači uspjeli ste, ako se pak osuši i drži se znači da se pup nije primio pa postupak ponovite u proljeće, a za to plemke uzimajte u zimi i čuvajte u frižideru.

Jako jednostavno je i obično spajanje tu mora podloga i plemka biti iste debljine. Rez cijepljenja mora biti 2 puta veći od debljine podloge, kad napravimo kosinu priljubimo plemku i podlogu i zamotamo izolir trakom, potom plemku skratimo na dva pupa, i vrh namažemo voskom. Slično običnom spajanju je i spajanje na jezičac, razlika je u tome da se na plemki i podlozi na gornjoj trećini napravi urez , potom se plemka i podloga utisnu jedno u drugo. To je puno čvršći i meni najdraži način cijepljenja.

Još cijepim pod koru, na isječak, sedlasto, na raskol ovaj način je najjednostavniji za amatere , na podlozi se napravi raskol u koji se utakne zašiljena plemka. Kod ovog načina najvažnije je da jedna strana plemke točno nalježe na podlogu odnosno da se kore dodiruju.
Ima još dosta načina koje sam koristio no o tome kasnije.

NAPOMENA
Često čujem pa i čitam u novinama kako se ne isplati saditi stare sorte jabuka jer počnu roditi tek za 8 do 10 godina, to naprosto nije istina i nije mi jasno zašto šire laži. U mom voćnjaku možete vidjeti trogodišnje cjepove koji imaju dvadesetak plodova, a imam i voćke koje istu godinu nakon cijepljenja imaju pokoji plod, ali ako ostavite plod onda voćka ne napreduje jer mladica hrani plodove, pa sami morate odlučiti hočete prije plod ili jače stablo.