Detalji

Kategorija: Njegovanje voćaka

Cijepljenje starih sorti voća osjetljiva je operacija koju si može svatko priuštiti. Pritom moraju biti ispunjeni neki uslovi.
Prvo poslu se mora pristupiti sa ljubavlju, pravovremeno i da pribor bude oštar i čist.
Drugo mora postojati podudarnost između podloge i plemke, u narodu se kaže da se može cijepiti koštica na košticu i tu su potpuno u pravu. Pa tako u koštičavo voće spada šljiva, breskva, marelica, trnina, čremsa, trešnja, višnja, drenak. U jabučasto voće spada jabuka, kruška, dunja, oskoruša, mušmula, glog. Jezgričavo voće je orah, lješnjak, pitomi kesten.
Nadalje na samom početku morate prihvatiti činjenicu da pravi cjepljar ne postajete u jednoj sezoni, treba dosta prakse da to postane rutina. Postoji mnogo načina cijepljenja, moglo bi se reći koliko cjepljara toliko načina, ja ću vam objasniti kako to ja radim.

OKULIRANJE – je način na koji samo jedno oko stare voćke prenesemo na podlogu. Po vremenu izvođenja razlikujemo svibanjsko okuliranje na budni pup (ja ga izvodim i od početka pa do kraja proljeća). Kod ovog načina pup se brzo probudi i u istoj se godini razvija mladica.
Polovicom srpnja i u kolovozu staro voće okuliramo na spavajući pup, no ponekad i početkom rujna a što ovisi o vremenskim prilikama. Kod ovog cijepljenja pup potjera tek idućeg proljeća. Osobno prije cijepljenja podlogu obrišem rakijom na visini oko 20 cm i očistim od izbojaka (možete cijepiti i na većoj visini kao i na granama ili debljem stablu radi popune) uzmem cjepljarski nož i urežem slovo T potom tupim krajem noža razmaknem koru, Zatim sa plemke izrežem oko sa peteljkom lista koju prikratim za polovicu potom umetnem uz pripremljeni urez i to 5 do 6 mm niže od gornjeg reza i povežete gumicom ili trakom. Pup sa peteljkom mora ostati slobodan. Kod uzimanja pupa važno je da se uzme sa malo kore. Nakon nekog vremena ako dodirnete peteljku i ona otpadne znači uspjeli ste, ako se pak osuši i drži se znači da se pup nije primio pa postupak ponovite u proljeće, a za to plemke uzimajte u zimi i čuvajte u frižideru.

Jako jednostavno je i obično spajanje tu mora podloga i plemka biti iste debljine. Rez cijepljenja mora biti 2 puta veći od debljine podloge, kad napravimo kosinu priljubimo plemku i podlogu i zamotamo izolir trakom, potom plemku skratimo na dva pupa, i vrh namažemo voskom. Slično običnom spajanju je i spajanje na jezičac, razlika je u tome da se na plemki i podlozi na gornjoj trećini napravi urez , potom se plemka i podloga utisnu jedno u drugo. To je puno čvršći i meni najdraži način cijepljenja.

Još cijepim pod koru, na isječak, sedlasto, na raskol ovaj način je najjednostavniji za amatere , na podlozi se napravi raskol u koji se utakne zašiljena plemka. Kod ovog načina najvažnije je da jedna strana plemke točno nalježe na podlogu odnosno da se kore dodiruju.
Ima još dosta načina koje sam koristio no o tome kasnije.

NAPOMENA
Često čujem pa i čitam u novinama kako se ne isplati saditi stare sorte jabuka jer počnu roditi tek za 8 do 10 godina, to naprosto nije istina i nije mi jasno zašto šire laži. U mom voćnjaku možete vidjeti trogodišnje cjepove koji imaju dvadesetak plodova, a imam i voćke koje istu godinu nakon cijepljenja imaju pokoji plod, ali ako ostavite plod onda voćka ne napreduje jer mladica hrani plodove, pa sami morate odlučiti hočete prije plod ili jače stablo.

Detalji

Kategorija: Njegovanje voćaka

Svatko tko hoće posaditi neku voćku, prvo se mora odlučiti što hoće od vrsta i sa koliko prostora raspolaže. Ako hoćete novije sorte koje moraju imati kolac ili žicu, ne znam vam bog zna kaj preporučiti, jer tu vrijede neka druga pravila od mojih. Ljudi me često pitaju koje su sadnice bolje, jednogodišnje ili dvogodišnje.

Prednosti jednogodišnjih su te, što su poremećaji manji i počinje rasti brzo poslije sadnje, pa se voćkica može bolje oduprijeti suši, a i krošnju lako prikratite i formirate bez velikih rana.

Kod dvogodišnjih sadnica ako je dobro njegovana, izrasti će veče drvo, što opet ne znači da će prije doći u rod. Česta su i pitanja prednosti, sadnja u jesen ili proljeće.

Ja tvrdim da je jesenska sadnja bolja od proljetne, prvo zbog toga što općenito ima manje posla nego u proljeće, a i izbor sadnica je veči nego u proljeće. Sadnice koje posadite u jesen bolje i brže zacijele rane koje su  nastale presađivanjem i orezivanjem, bolje se učvrste i lakše podnesu nepovoljne vremenske uvjete.

Sadnja u proljeće je dobra, a pogotovo tamo gdje bi sadnice mogle biti oštećene jakom zimom, a saditi se može sve do polovice petog mjeseca, preporučam i u svaku rupu prije sadnje uliti 5 - 10 litara vode.

Kada jednom zasadite voćku, govorimo o starinskim sortama treba je i minimalno održavati, prvu i drugu godinu, okopati oko voćkice, obaviti zimsko prskanje plavim uljem i intervenirati u krošnji da dobijete ono što baš vi želite. Kada jednom voćkica prorodi, a to obično biva treće godine, morali bi obavezno izvršiti prorijeđivanje plodova, što je jako dobro raditi i u kasnijem životu voćke. Smatram da je prorijeđivanje jedan od najvažnijih radova u voćnjaku i jako je isplativ, pogotovo kod grana na kojima se pojavi više plodova nego grana može podnijeti, a da je ne slomi.

Svrha prorijeđivanja je da se poveća veličina ploda, popuni bolje i kvaliteta te da su plodovi izjednačeni, potom da se postigne bujnost drvete, odnosno da se učini sposobnim da nosi plod svake godine, a posebno da bude stablo otpornije na zimske uvijete. Prorijeđivanje vršite kada plod bude veličine poput oraha, no isto tako poželjno je skinuti oštečene, trule plodove, pa ostaje više hrane za zdrave i smanjite opasnost od prenosa bolesti na zdrave plodove.

Ljudi se žale da im voćke jedne godine prerode, a druge ništa, ja sam doskočio tom problemu, jednostavno i efikasno kada voćke prorode sa pola grana skinite plodove sve do zadnjega, pa će jednu godinu roditi jedna polovina, a druga stvarati cvijetne pupove za drugu godinu.

Ponekad se dogodi da voćka ni nakon više godine ne prorodi, a tu uzroci mogu  biti različiti kao nesposobnost samooplodnje pa bi u takvim slučajevima trebali zasaditi više voćnih vrsta.

Kod uzimanja plemki za cijepljenje morate voditi računa o tome da ne uzimate plemke sa voćaka koje slabo i nikako ne daju plodove, uvijek uzimajte grančicu za cijep sa zdravih, razvijenih i starijih grana.

Isto tako za slabu rodnost jedan od razloga može biti i preduboka sadnja, cijep voćke obavezno mora biti izvan zemlje, jer preduboka sadnja uzrokuje kržljavost i propadanje voćke, budući da kod takve sadnje nastaje pomanjkanje kisika, odnosno spriječava da stablo diše na svom temelju.

Poneki ljudi misle da će stablo narasti, no stablo nikako ne raste i prve grane ostaju uvijek na istoj visini, a sa godinama čak se i visina smanjuje jer je stablo potonulo. Ako pak vam voćka raste samo u visinu i ne deblja se potrebno je izvršiti zarezivanje kore, uzmete oštar nož i od krošnje prema dolje do korijenovog vrata napraviti ravne rezove dužine 30 - 40 cm u tri reda, gdje završava prvi rez od krošnje počinje drugi, jednostavno a efikasno.

Toliko u ovom javljanju, nastavci slijede prema vašim upitima.

Detalji

Kategorija: Njegovanje voćaka

"Gdje god imaš ficlek zemlje tu voćku posadi. Voćka je blagodarna i nagrađuje. Voće je bogatstvo, bolesne liječi, a zdrave čuva i sladi"

Starinske sorte voća mogu se razmnožavati sjemenom i dijelovima voćke. Kada se voćke razmnožavaju iz sjemena gotovo se nikad ne prenose izvorne karakteristike majke, no zato je sjemenjak izuzetan za cijepljenje starih sorti voća, npr. kod starih sorti jabuka najbolje mi se pokazalo sjeme od divlje jabuke, mašanke i snjegovače. Ove vrste jabuka imale su najbolju klijavost, najviše sjemenki u plodu, otporne su na bolesti i gotovo 100 % uspjeh kod cijepljenja, jer korijenov sustav sa lakoćom probudi plemke. Kod sorti krušaka najbolje sjeme mi se pokazalo od kruške tepke, nemeške i divljače zbog istih karakteristika kao i jabuka. Za sejance breskve, vinogradarske breskve, za šljivu sjeme divljih žutih ili crvenih šljiva kao i koštice šljive bistrice, a kod trešnje od drišlje (divlja trešnja), kod višnje od domaće višnje.

Kod sijanja sjemena starih sorti voća probao sam sijati u jesen i pred proljeće, oba načina su podjednako dobra. Kod jesenskog sijanja osobno sam radio tako da sam iskopao jarak dubine cca 20 – 30 cm u kojeg sam stavio red pjeska, red stajskog odstajalog gnoja, red stakla od automobila (usitnjenog kao zaštita od voluharica). Sjeme sijete u redove, a dubina je za jabuke 2 – 4 cm, šljiva 5 – 6 cm, trešnja i višnja 4 – 6 cm, breskva 8 -10 cm, orah 10 cm, uspjeh je zagarantiran.

Prijatelj mi je rekao da meni od 100 sjemenki proklije 101 biljka. Ako se sadi u proljeće klijavost je ista samo koštice treba kroz zimu staviti u frižider kako bi se stratificirale, ja sam koštice stavio u papirnate "škrnicle" (vrečice) i nisam ništa komplicirao. Klijavost je bila odlična, a sijao sam ih u isti jarak u produžetku jesenskog sijanja.

Jačinu sejanca određuje gustoća sijanja, ako su sejanci gusto posijani, biljke su slabije, a ko su rijeđe sijani biljke su jače i otpornije i mogu se cijepiti već u prvoj godini.

Radim i na nekim probama na zakorijenjivanju jednogodišnjih grančica 20 vrsta starih sorti voća i to sa vrbinom korom, krumpirom i slično. Kada budem gotov sa probama rado ću vam otkriti recept. Na kraju zašto je bitno da za staru sortu voća uzmemo sejanac od starih sorti voća, jer je voćka dugovječnija, korijenov sustav je jak, veličine krošnje i samo u tom slučaju stabla traju i stoljećima. Za silu možete cijepiti i na podlogu A 2 i MM 106, ali samo ako nemate divlju podlogu.

Detalji

Kategorija: Njegovanje voćaka

JABUKA - Moja iskustva u rezidbi starih sorti jabuka. Prve godine nakon cijepljenja dozvolio sam slobodan rast, tako sam dao korijenu da se razvije. Na proljeće sam odrezao grančice koje su gušile krošnju, dao sam krošnji svijetlo i gledao kako se razvija, a po potrebi sam kroz cijelo ljeto skidao grančice koje mi ne trebaju. Tako sam dobio lijepo stablo sa jakim granama, koliko to može dvogodišnje stablo stare sorte jabuke.

Ono što kroz ljeto odrežete lakše se zaraste i poželjno je krošnju čistiti kada kolaju sokovi, jer rane prije zacijele. Treće godine mi je bio najveći zahvat, skidanje viška plodova jer poneko mlado stablo stare jabuke, jednostavno je prerodilo, a ne želim ga iscrpiti. Obrezivanje je minimalno, mislim da dalje ne treba previše raditi u krošnji, ipak su to stare sorte jabuka. Mojim jabukama nije naštetila zima i 90 % imaju rod,  dok su voćnjaci sa novim nasadimau okolici stradali .

KRUŠKE – Rezidba starih sorti krušaka, slična kao i kod jabuka, odstranjujem samo one grane koje smetaju i to čim manje dok ne formiram krošnju. Kad izrastu obrezivanje je praktički nepotrebno.

TREŠNJE – Rezidba starih sorti trešanja i višanja nije potrebna, osim ako netko hoće da mu ne pobjegne u visinu. Inače trešnje kalemljene na višnju nisu tako visoke.

MARELICE – Rezidba starih sorti marelica čija je otpornost neupitna uopće nije potrebna.

VINOGRADARSKA BRESKVA – Rezidba vinogradarskih bresaka svodi se na prikraćivanje vrhova i otklanjanje suhih i nepotrebnih grana.

Rezidba domaćih starih sorti Oraha, Duda, Mušmule, Drena – nije potrebna.