Povijest krušaka je veoma duga, ugledna i vrlo rekspetabilna. Stare sorte krušaka daju obilje zdravih, kvalitetnih plodova koji su potpuno ekološki jer ih ne treba špricati. Veliki je broj sorti , različitog roka dozrijevanja od ranih ljetnih pa do kasnih jesenskih. Kruška spada u porodicu kao i jabuka i dunja, ima ih jako puno vrsta, podaci idu od 1000 pa sve do 10 000 tisuća.
Osobno sam prikupio oko 250 vrsta, a obradio i nacijepio oko 150 vrsta. Jednostavno je teško povjerovati da ih ima toliko različitih oblika, boja, mirisa i veličina. Pojedina stabla su pravi starci zavidnih gabarita starosti i preko 150 god. Lijepo je vidjeti negdje u šumi, proplanku, livadi kako prkosi vremenu i uporno daje obilje finih plodova, sa kojima si možete učiniti život ljepšim i slađim.
Dat ću vam par savjeta kao stari travar što sve može kruška. Kruške su veoma učinkovita za snižavanje tlaka, zbog djelovanja antioksidansa glutationa koji smanjuje i rizik od moždanog udara. Sadrži i mineral Bor koji ima sposobnost da zadrži Kalcij te na taj način snižava rizik od osteoporoze. Sok kruške je odličan izvor energije pa je dobar za dijabetičare, a sve to zahvaljujući voćnom šećeru fruktozi i levulozi. Isto tako kruške su bogate dijetetnim vlaknima koje pak pozitivno djeluju kod probavnog sustava, kod rizika raka dojke ( čak i 50 % ). Također regulira razinu kolesterola u krvi.
Ovo su samo neke činjenice zbog kojih bi morali saditi stare sorte krušaka. Zanimljiv je i podatak sa kruške pogotovo stare sorte imaju najnižu razinu alergijskih reakcija. Isto tako dobro je znati da kruške imaju više pektina od jabuka.
Posebna- Botinovec je srednje krupna kruška, žuto smeđa, rodi obilato tako da grane pucaju pod teretom, bez obzira na ovogodišnju sušu. Kruška jako je slatka i sočna kao med, fine strukture mesa, pravi biser među kruškama, meso je bijelo. Počinje zoriti polovicom kolovoza i traje kroz rujan. Mojoj ženi najbolja.
Postakovečka je sitnija kruška, zelena sa malo rumenila, grube strukture mesa. Kada se ubere skroz je trpka, u podrumu smeđi i postaje fina za konzumaciju.
Žuta sa smeđim nepravilnim plohama, srednje krupna, zrije u 9 mjesecu. Meso je bijelo, no teško mi je opisati okus, pomalo trpka, kada se guta kao da prisjeda, mada je dosta sočna.
Prljavo zelena Repaš, boja kruške je zeleno smeđa, nije nešto posebna, pomalo trpkasta i spada u zimske sorte.
Puhlačka zrnka je trepasta sa posebnim završetkom kod peteljke, kruška je tvrda, meso je grubo zrnato, sočno, kada odstoji daje posebnu aromu.
Slikali smo rane kruške da se vidi razlika u veličini. Prva sa lijeve strane je Tikvica - Vugica crvena - Šefek - Petrovka - Lipanjska ljepotica.
Slikali smo i kruške koje dolaze u 7 mjesecu. Prva sa lijeve strane Lubeničarka - Medenka - Margetiščica. Da samo napomenemo da kruški Lubeničarki ima više vrsta.
Kasna kruška, zrije krajem 10 mjeseca, boja je zlatno zelena smeđa sve pomiješano. Plemke smo dobili iz samostana.
Sanguinola je kruška nabavljena od Dragana Jovanovića, sami opis i okus kruške dati ćemo kada ćemo imati prve plodove. Ovu slika nam je poslao iz svojeg voćnjaka.