Povijest krušaka je veoma duga, ugledna i vrlo rekspetabilna. Stare sorte krušaka daju obilje zdravih, kvalitetnih plodova koji su potpuno ekološki jer ih ne treba špricati. Veliki je broj sorti , različitog roka dozrijevanja od ranih ljetnih pa do kasnih jesenskih. Kruška spada u porodicu kao i jabuka i dunja, ima ih jako puno vrsta, podaci idu od 1000 pa sve do 10 000 tisuća.
Osobno sam prikupio oko 250 vrsta, a obradio i nacijepio oko 150 vrsta. Jednostavno je teško povjerovati da ih ima toliko različitih oblika, boja, mirisa i veličina. Pojedina stabla su pravi starci zavidnih gabarita starosti i preko 150 god. Lijepo je vidjeti negdje u šumi, proplanku, livadi kako prkosi vremenu i uporno daje obilje finih plodova, sa kojima si možete učiniti život ljepšim i slađim.
Dat ću vam par savjeta kao stari travar što sve može kruška. Kruške su veoma učinkovita za snižavanje tlaka, zbog djelovanja antioksidansa glutationa koji smanjuje i rizik od moždanog udara. Sadrži i mineral Bor koji ima sposobnost da zadrži Kalcij te na taj način snižava rizik od osteoporoze. Sok kruške je odličan izvor energije pa je dobar za dijabetičare, a sve to zahvaljujući voćnom šećeru fruktozi i levulozi. Isto tako kruške su bogate dijetetnim vlaknima koje pak pozitivno djeluju kod probavnog sustava, kod rizika raka dojke ( čak i 50 % ). Također regulira razinu kolesterola u krvi.
Ovo su samo neke činjenice zbog kojih bi morali saditi stare sorte krušaka. Zanimljiv je i podatak sa kruške pogotovo stare sorte imaju najnižu razinu alergijskih reakcija. Isto tako dobro je znati da kruške imaju više pektina od jabuka.
Pastorčica je srednje krupna kruška prekrasnog kruškolikog izduženog oblika, zeleno žuto crvenkasta, plodovi su prilično izjednačeni. Meso je veoma sočno, slatko, bijelo, fine strukture. Za jelo jako ukusna kada je još tvrda, a kada omekša postaje medena, hvale vrijedno stablo kruške. zrije 10 mjesec, može stajati, tako da spada u zimske sorte.
Petrovka rodi svake godine i to obilato, za konzumaciju dolazi među prvima, ne može dugo stajati ali je jako ukusna kruška.
Pješčenka je fina, rana, slatka kruška, dozrijeva u 7. mjesecu. Domaćin kaže da je stablo staro najmanje 160 god, a po veličini stabla to je sigurno tako jer je jedno od najvećih koje sam vidio.
Pogančica je jedinstvena kruška. Pod kraj siječnja sam kod domaćina u Malom Pogancu uzimao plemke jabuka, domaćin me odveo na vrt i pokazao mi krušku, ispod kruške je bilo obilje plodova prekrasne boje, kako se kaže " tvrdih ko kamen". Doma sam donio punu košaru krušaka koje ostaju takve skroz, malo su trpke i tvrde. Tek u trećem mjesecu su počele gnjiliti i nisu više bile dobre.
Žuta sa smeđim nepravilnim plohama, srednje krupna, zrije u 9 mjesecu. Meso je bijelo, no teško mi je opisati okus, pomalo trpka, kada se guta kao da prisjeda, mada je dosta sočna.
Slikali smo rane kruške da se vidi razlika u veličini. Prva sa lijeve strane je Tikvica - Vugica crvena - Šefek - Petrovka - Lipanjska ljepotica.
Slikali smo i kruške koje dolaze u 7 mjesecu. Prva sa lijeve strane Lubeničarka - Medenka - Margetiščica. Da samo napomenemo da kruški Lubeničarki ima više vrsta.
Kasna kruška, zrije krajem 10 mjeseca, boja je zlatno zelena smeđa sve pomiješano. Plemke smo dobili iz samostana.
Sanguinola je kruška nabavljena od Dragana Jovanovića, sami opis i okus kruške dati ćemo kada ćemo imati prve plodove. Ovu slika nam je poslao iz svojeg voćnjaka.