Povijest krušaka je veoma duga, ugledna i vrlo rekspetabilna. Stare sorte krušaka daju obilje zdravih, kvalitetnih plodova koji su potpuno ekološki jer ih ne treba špricati. Veliki je broj sorti , različitog roka dozrijevanja od ranih ljetnih pa do kasnih jesenskih. Kruška spada u porodicu kao i jabuka i dunja, ima ih jako puno vrsta, podaci idu od 1000 pa sve do 10 000 tisuća.
Osobno sam prikupio oko 250 vrsta, a obradio i nacijepio oko 150 vrsta. Jednostavno je teško povjerovati da ih ima toliko različitih oblika, boja, mirisa i veličina. Pojedina stabla su pravi starci zavidnih gabarita starosti i preko 150 god. Lijepo je vidjeti negdje u šumi, proplanku, livadi kako prkosi vremenu i uporno daje obilje finih plodova, sa kojima si možete učiniti život ljepšim i slađim.
Dat ću vam par savjeta kao stari travar što sve može kruška. Kruške su veoma učinkovita za snižavanje tlaka, zbog djelovanja antioksidansa glutationa koji smanjuje i rizik od moždanog udara. Sadrži i mineral Bor koji ima sposobnost da zadrži Kalcij te na taj način snižava rizik od osteoporoze. Sok kruške je odličan izvor energije pa je dobar za dijabetičare, a sve to zahvaljujući voćnom šećeru fruktozi i levulozi. Isto tako kruške su bogate dijetetnim vlaknima koje pak pozitivno djeluju kod probavnog sustava, kod rizika raka dojke ( čak i 50 % ). Također regulira razinu kolesterola u krvi.
Ovo su samo neke činjenice zbog kojih bi morali saditi stare sorte krušaka. Zanimljiv je i podatak sa kruške pogotovo stare sorte imaju najnižu razinu alergijskih reakcija. Isto tako dobro je znati da kruške imaju više pektina od jabuka.
Sitnija kruška, tamno ljubičasto smeđa, meso srednje zrnato i ne previše sočno, meso dosta čvrsto, blago kiselkasto osviježavajuće žute boje. Zrije kraj 7 mjeseca i početkom 8 mjeseca. Spada u ljetne kruške. Ovu krušku man je dao Mladem iz malog Mihaljevca.
Srednje krupna, tamno crvene kožice koja nije debela, meso je crveno i kako zrije postaje crvenija da bi na kraju omedila. Nije previše sočna, struktura mesa je fina. Zrije kraj sedmog i početkom osmog mjeseca i to postepeno, tako da se može trošiti duži period. Imam u matičnjaku slične crveno mesne kruške lubeničarke sa drugačijom bojom ploda. Ljetna sorta, potječe iz Požeške kotline.
Cvrglin je duguljasta, krupna, jako ukusna kruška, bijelog, čvrstog, sočnog, slatkog mesa, kod stajanja omekša. Jako stara domaća sorta. Kruška Cvrglin se nalazi u selu Ludbreški Ivanec i dio je večeg voćnjaka koji je u dosta derutnom stanju, pošto nije daleko svake ga godine obilazim. Jesenska sorta.
Kruška krupna debela zimska je prljavo zelene boje, meso blijedo žućkasto, sočno, slatkasto sa malo kiseline, mekanije kao i kožica, spada u jesenske sorte. Drvo su srušili, ali su me zvali da uzmem plemke i ovo je plod iz našega matičnjaka. Pronađene u mjestu Gradec kod Našica.
Debelokorka je jako krupna kruška, važe oko 400 g. Kožica je sjajno zelena posuta sitnim tamnijim točkicama i prošarana smeđim plohama. Meso kruške je grube strukture, kada se ubere trpka je, stajanjem postaje vrlo kvalitetna, spada u zimske sorte . Stablo se dosta dobro drži iako ju je grom skratio za pola.
Kraj srušene napuštene klijeti iznad Kučana izraslo je ovo stablo divlje kruškice, sitnih plodova kao u trešnje. Nezrela kruškica je trpka, no kada sazrije postaje ukusna. Idealna je za kompote, sušenje i stavljanje u bocu sa rakijom. Ja ju koristim zbog sjemenki za sjemenjake. Jesenska.
Divljača je sitnija kruška, okrugla, zlatno žuta, jako rodna, počinje zrijati početkom rujna i zrije sve do zime, dosta sočna, vodenasta, pomalo gorka. Kruška za kuhanje i rakiju.
Plodovi Divljače kruške su sitni, a najčešće se upotrebljavaju za kompote, kuhanje i rakiju, a ima i veliki doprinos kod proizvodnje divljaka za cijepljenje.
Članak iz revije VRT
"Đurđevačka trorotka" pobudila je zanimanje Ministarstva poljoprivrede Narodne Republike Hrvatske čiji su stručnjaci 1950 god. iscrpno proučili, te ustanovili da je riječ o mutaciji. Da bi se još bolje doznala sva njena svojstva pa i ekonomičnost uzgoja, Ministarstvo je odlučilo da se masovno cijepi na dunju, glog i divlju krušku.
Drobnica je sitna, žuto crvena kruška, zrije sredinom kolovoza i rujna, plod ima tvrđu kožicu i finu strukturu mesa, slatka, ukusna, a posebno kad osmeđi. Koristi se sviježa, sušena ili u prerađevinama. Okus ostaje u ustima poslije konzumacije. Stablo ove kruške raste u Hudovljanima.
Porijeklo kruške Društvenke je Francusko, dozrijeva krajem mjeseca rujna i rodnost joj je dobra. Plod je srednje velik, nepravilno konusnog kruškolikog oblika, meso je sočno, slatko, aromatično, topivo u ustima. Jedna od najkvalitetnijih zimskih sorti.
U naselju Đelekovcu u dvorištu gdje se nalazi jabuka Drvarka raste i stablo stare kruške Drvarke. Plod je lijep kruškolik, crveno žute boje, tvrđe kožice, meso kruške je žuto i mekano, slatko fine strukture. zrije 7 - 8 mjesec, pa pripada ljetnim sortama.
Plod ove kruške je jako izdužen i do 15 cm, krupan do veoma krupan, meso je bijelo, jako vodenasto, mekano, blago kiselkasto i blago trpko, struktura mesa Duge je fina. Kruška nije za baciti, kada se jede sok teće. Stablo Duge nalazi se u Budakovcu i bori se za svoj prostor.